Anoreksija
ANOREKSIJA
Anorexia nervosa je tezak gubitak apetita ciji su razlozi emocionalne prirode. Anoreksija nervosa je poremecaj jedenja u sredistu kojeg se nalazi preplavljujuci strah od debljanja.
Iako je u sredistu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma.
Cesto zapocinje relativno prirodnom zeljom za gubitkom nekoliko kilograma.No buduci da dijete samo privremeno ublazavaju psiholoske probleme koji se nalaze u pozadini,bez njih uskoro nemogu; unos hrane se postupno svodi na najmanju mogucu mjeru cime gube od 15 do 60% normalne tjelesne tezine sve dok jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i cesto dozivljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred.
Oko polovice svih anoreksicara u nekom trenutku pocne patiti od bulimije.
Anoreksicari obicno dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuca i cesto traze savrsenstvo , sluzeci se prisilom u mnogim vidovima zivota,osobito skoli. Poricanje cesto prati njihovu izrazitu usredotocenost na to da ostanu mrsavi; anoreksicari u pravilu nece htjeti priznati da nesto nije u redu,pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.
SIMPTOMI
*Znatan gubitak na tezini
*Strah od debljanja, cak i u omrsavljelom stanju
*Pretjerano drzanje dijeta i vjezbanje
*Iskrivljena slika o tijelu
*Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proucavanja kuharica
*Zatvor
*Suha, zuckasta koza
*Rast dlaka na licu i tijelu;gubitak dijela kose
*Prestanak menstruacije
*Potiskivanje spolne zelje
*Hladne ruke i stopala na uobicajenoj sobnoj temperaturi
*Kronicna neanica;neobjasnjiv rast ili pad energije
UZROCI
Dok neka istrazivanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju,vezina istrazivaca vjeruje da su kljucni psiholoski cimbenici. Anoreksicari imaju nisku razinu samopostovanja i osjecaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjecaje mogu pogorsati hormonalne promjene, kulturoloske poruke koje velicaju mrsavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja moze biti nacin na koji anoreksicar pokusava upravljati svojim zivotom - ne samo oblikujuci svoj izgled nego i osporavajuci sazrijevanje i svoj spolni razvoj.
LIJECENJE
Psihoterapija, redovito medicinsko pracenje i vodjenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa lijecenja anoreksije.
Lijecenje anoreksije ce se razlikovati, a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obicno nuzna, ako je pacijent izgubio vise od 25% svoje uobicajene tjelesne tezine.
U sredistu lijecenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teskoce medjuljudskih odnosa koji se mozda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je takodjer vrlo vazna, ako pacijent zivi sa obitelji, a bihevioristicka terapija moze pomoci da promijeni stetne navike.
Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku tocno odredjenog raspona tezine, a vazni su i prehrambena edukacija i medicinsko pracenje. Osim cinkovog sulfata cesto se propisuju i dodatne kolicine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojacavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.
http://www.anksioznost-depresija.50megs.com
ANOREKSIJA
Anorexia nervosa je tezak gubitak apetita ciji su razlozi emocionalne prirode. Anoreksija nervosa je poremecaj jedenja u sredistu kojeg se nalazi preplavljujuci strah od debljanja.
Iako je u sredistu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma.
Cesto zapocinje relativno prirodnom zeljom za gubitkom nekoliko kilograma.No buduci da dijete samo privremeno ublazavaju psiholoske probleme koji se nalaze u pozadini,bez njih uskoro nemogu; unos hrane se postupno svodi na najmanju mogucu mjeru cime gube od 15 do 60% normalne tjelesne tezine sve dok jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i cesto dozivljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred.
Oko polovice svih anoreksicara u nekom trenutku pocne patiti od bulimije.
Anoreksicari obicno dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuca i cesto traze savrsenstvo , sluzeci se prisilom u mnogim vidovima zivota,osobito skoli. Poricanje cesto prati njihovu izrazitu usredotocenost na to da ostanu mrsavi; anoreksicari u pravilu nece htjeti priznati da nesto nije u redu,pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.
SIMPTOMI
*Znatan gubitak na tezini
*Strah od debljanja, cak i u omrsavljelom stanju
*Pretjerano drzanje dijeta i vjezbanje
*Iskrivljena slika o tijelu
*Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proucavanja kuharica
*Zatvor
*Suha, zuckasta koza
*Rast dlaka na licu i tijelu;gubitak dijela kose
*Prestanak menstruacije
*Potiskivanje spolne zelje
*Hladne ruke i stopala na uobicajenoj sobnoj temperaturi
*Kronicna neanica;neobjasnjiv rast ili pad energije
UZROCI
Dok neka istrazivanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju,vezina istrazivaca vjeruje da su kljucni psiholoski cimbenici. Anoreksicari imaju nisku razinu samopostovanja i osjecaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjecaje mogu pogorsati hormonalne promjene, kulturoloske poruke koje velicaju mrsavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja moze biti nacin na koji anoreksicar pokusava upravljati svojim zivotom - ne samo oblikujuci svoj izgled nego i osporavajuci sazrijevanje i svoj spolni razvoj.
LIJECENJE
Psihoterapija, redovito medicinsko pracenje i vodjenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa lijecenja anoreksije.
Lijecenje anoreksije ce se razlikovati, a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obicno nuzna, ako je pacijent izgubio vise od 25% svoje uobicajene tjelesne tezine.
U sredistu lijecenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teskoce medjuljudskih odnosa koji se mozda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je takodjer vrlo vazna, ako pacijent zivi sa obitelji, a bihevioristicka terapija moze pomoci da promijeni stetne navike.
Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku tocno odredjenog raspona tezine, a vazni su i prehrambena edukacija i medicinsko pracenje. Osim cinkovog sulfata cesto se propisuju i dodatne kolicine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojacavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.
http://www.anksioznost-depresija.50megs.com