Sta je to ljubav?
Ljubav može postati najsnažnija motivacijska sila za razvoj ili najdestruktivnija snaga u vašem životu - sve zavisi kakvu ste vrstu ljubavi prigrlili.
Ljubav, iako se opsesija često brka s njom, u potpunosti se razlikuje od opsjednutosti. Ljubav je obostrana i karakterizira je velika briga i dubina osjećaja za dobrobit voljene osobe.
Opsjenutost je s druge strane stanje kada strastvena ljubav podivlja. Započinje iskrom interesa i u pogodnim okolnostima može doseći ogroman intenzitet. Što je najbitnije opsesija se temelji na nerealističnoj nadi o recipročnom uzvraćanju osjećaja. Pa će tako svaka beznačajna riječ ili potez objekta (ne osobe, jer njeni osjećaji se ne uzimaju u obzir) naše neuzvraćene ljubavi biti krivo protumačena kao znak ljubavi – koji drži na životu nerazumnu nadu. I najmanja povratna informacija, makar bila motivirana sažaljenjem ili taštinom rezultirat će osjećajem euforije koja se neizbježno pretvara u očaj i jad. Međutim i opsesija može prerasti u ljubav, naravno, tek i ako se u potpunosti ispuni.
Kako dakle prepoznati je li riječ o ovisnost ili pravoj stvari?
Ovisnost kao ljubav pojavljuje se kada je osoba u potpunosti absorbirana u voljenoj osobi (objektu) jer želi pobjeći inače besmislenoj i nesretnoj egzistenciji. Ovakva opsesija dovodi do zanemarivanja važnih aspekata vlastitog života. Duže odvajanje ili okončanje veze može rezultirati simptomima odvikavanja sličnim kao kod ovisnika o narkoticima.
Pokušajte se zato prepoznti u ovih 6 klasičnih tipova ljubavi:
1. Eros – kada ljubavnici tragaju za nekim specifičnim fizičkih karakteristika, strastvena i romantična ljubav
2. Pragma – kada se potraga za potencijalnim objektom naše ljubavi racionalno razmatra
3. Agape – temeljno načelna ljubav koja ne očekuje povrat, nesebična ljubav
4. Ludus – ljubav prema ljubavi, ljubav je igra
5. Storge – sličan dubokom suosjećanju, mješavina prijateljstva i ljubavi
6. Mania – oblik ovisnosti kojeg karakterizira opsesija i ekstremne promjene u raspoloženju koje se kreću od duboke depresije do euforije
Neuzvraćena ljubav
Manični ljubavnici ekstremno su posesivni i zahtjevni. I ako u vezi nisu dva jednako manična ljubavnika najvjerojatnije će biti vrlo nezadovoljni. Naime ni jedna druga vrsta ljubavi ne trpi njihovu pretjeranu posesivnost i duboku nesigurnost.
Literatura, glazba i filmovi neprestano oplakuju neuzvraćene osjećaje, a sudeći prema psihološkim kolumnama i knjigama za samopomoć problem neuzvraćene ljubavi čini se i ozbiljan i vrlo raširen. Daleko češće nego ćemo to priznati pridobiti srce osobe naših snova pokazat će se nedostičnim i rezultirati velikim bolom.
A kada do bola dođe naši osjećaji ljubavi tako se često deformiraju u salvu negativnih emocija. U ekstremnim slučajevim osoba će se u nastojanju da izbjegne neizdrživ bol dovesti do samoubojstva pa čak i do ubojstva voljene osobe (ako neće biti moja neće biti ničija). No čak i u daleko blažim slučajevim neuzvraćena ljubav donosi puno boli i može poremetiti svakodnevne aktivnosti. Nažalost tako važna i uobičajena ljudska reakcija nije postala tema dovoljnom broju teoretskih ni empirijskih analiza.
Klasična neuzvraćena ljubav, kako je poznata, uključuje situaciju u kojoj jedna osoba strastveno voli no objekt ljubavi ne uzvraća jednakom mjerom. Uvijek je u pitanju intenzivna žudnja za intimnošću, neodoljiva kognitivna opsesija prema objektu ljubavi i produžen period patnje uzrokovan odbacivanjem i ljubomorom. Pokretačka sila nije seksualno zadovoljenje nego potreba za jednakomjernim romantičnim interesom i odanošću.
Postoji i drugi tip neuzvraćene ljubavi koja uključuje drugačiju dinamiku. Uglavnom je riječ o ženama koje ‘vole previše’. Iako ovo iskustvo nije isključivo rezervirano za ženski spol daleko je rasprostranjenije baš kod žena. Ovaj tip žena neprestano traži nesretne veze s muškarcima koji su čudljivi, loše naravi, neosjećajni ili čak zlostavljači. Zanimljivo ali u slučaju da se muškarac reformira i počne pokazivati ljubav i nježnost žena ga može ostaviti i potražiti novu destruktivnu vezu. Očito je, ove žene ne zanima recipročnost osjećaja.
Zašto? Stručnjaci smatraju da ove žene namjerno traže bezosjećajne i destruktivne osobe jer ih je iznimno negativno iskustvo iz djetinjstva učinilo neprikladnim za bilo kakvu pravu intimnost. Najčešće su odrasle u obiteljima kod kojih je bar jedan roditelj pokazivao znakove nasilja, bezosjećajnosti ili alkoholizma. Ove žene možda žele ponovno proživljavati istu situaciju kako bi sad mogle popraviti što god da je bilo krivo tijekom njihovog odrastanja i zaraditi ljubav koja im je bila uskraćena. Još jedna sila koja ih pokreće je potreba da ih netko treba, a koja im daje osjećaj samopoštovanja. Iz tog razloga preferiraju 'nejednak jaram' u kojem igraju ulogu spremnog mučenika.
Cilj osobe koja mora biti potrebna nije jedinstvo kao u slučaju klasične neuzvraćene ljubavi već ispunjnje želje za potrebom, ma koliko nevrijedna i bolna veza u stvari jest.
Treća vrsta neuzvraćene ljubavi manje je intenzivna pa stoga i nosi naziv Blaže neuzvraćena ljubav. Nju karakterizira osjećaj percepcija da partner ne uzvraća ljubav u jednakoj mjeri. Možda se radi tek o krivoj percepciji ili je riječ o točnom portretu situacije. U svakom slučaju može doći do osjećaja nezadovoljstva i zabrinutosti. A čak i manji osjećaji nezadovoljstva mogu dovesti do raskida bračnih/ljubavnih veza i utjecati na cjelokupni život neke osobe.
Nažalost velika većina, onih u vezi ili onih koji za savršenom vezom tek tragaju, još nije naučilo što ljubav jest. Pokreću nas sebični interesi i prirodna potreba za osjećajem pripadanja no ono što od drugih zahtjevamo jest nesebično davanje - agape.
Članak je dio rada prof. dr. Paul T. P. Wong
Ljubav može postati najsnažnija motivacijska sila za razvoj ili najdestruktivnija snaga u vašem životu - sve zavisi kakvu ste vrstu ljubavi prigrlili.
Ljubav, iako se opsesija često brka s njom, u potpunosti se razlikuje od opsjednutosti. Ljubav je obostrana i karakterizira je velika briga i dubina osjećaja za dobrobit voljene osobe.
Opsjenutost je s druge strane stanje kada strastvena ljubav podivlja. Započinje iskrom interesa i u pogodnim okolnostima može doseći ogroman intenzitet. Što je najbitnije opsesija se temelji na nerealističnoj nadi o recipročnom uzvraćanju osjećaja. Pa će tako svaka beznačajna riječ ili potez objekta (ne osobe, jer njeni osjećaji se ne uzimaju u obzir) naše neuzvraćene ljubavi biti krivo protumačena kao znak ljubavi – koji drži na životu nerazumnu nadu. I najmanja povratna informacija, makar bila motivirana sažaljenjem ili taštinom rezultirat će osjećajem euforije koja se neizbježno pretvara u očaj i jad. Međutim i opsesija može prerasti u ljubav, naravno, tek i ako se u potpunosti ispuni.
Kako dakle prepoznati je li riječ o ovisnost ili pravoj stvari?
Ovisnost kao ljubav pojavljuje se kada je osoba u potpunosti absorbirana u voljenoj osobi (objektu) jer želi pobjeći inače besmislenoj i nesretnoj egzistenciji. Ovakva opsesija dovodi do zanemarivanja važnih aspekata vlastitog života. Duže odvajanje ili okončanje veze može rezultirati simptomima odvikavanja sličnim kao kod ovisnika o narkoticima.
Pokušajte se zato prepoznti u ovih 6 klasičnih tipova ljubavi:
1. Eros – kada ljubavnici tragaju za nekim specifičnim fizičkih karakteristika, strastvena i romantična ljubav
2. Pragma – kada se potraga za potencijalnim objektom naše ljubavi racionalno razmatra
3. Agape – temeljno načelna ljubav koja ne očekuje povrat, nesebična ljubav
4. Ludus – ljubav prema ljubavi, ljubav je igra
5. Storge – sličan dubokom suosjećanju, mješavina prijateljstva i ljubavi
6. Mania – oblik ovisnosti kojeg karakterizira opsesija i ekstremne promjene u raspoloženju koje se kreću od duboke depresije do euforije
Neuzvraćena ljubav
Manični ljubavnici ekstremno su posesivni i zahtjevni. I ako u vezi nisu dva jednako manična ljubavnika najvjerojatnije će biti vrlo nezadovoljni. Naime ni jedna druga vrsta ljubavi ne trpi njihovu pretjeranu posesivnost i duboku nesigurnost.
Literatura, glazba i filmovi neprestano oplakuju neuzvraćene osjećaje, a sudeći prema psihološkim kolumnama i knjigama za samopomoć problem neuzvraćene ljubavi čini se i ozbiljan i vrlo raširen. Daleko češće nego ćemo to priznati pridobiti srce osobe naših snova pokazat će se nedostičnim i rezultirati velikim bolom.
A kada do bola dođe naši osjećaji ljubavi tako se često deformiraju u salvu negativnih emocija. U ekstremnim slučajevim osoba će se u nastojanju da izbjegne neizdrživ bol dovesti do samoubojstva pa čak i do ubojstva voljene osobe (ako neće biti moja neće biti ničija). No čak i u daleko blažim slučajevim neuzvraćena ljubav donosi puno boli i može poremetiti svakodnevne aktivnosti. Nažalost tako važna i uobičajena ljudska reakcija nije postala tema dovoljnom broju teoretskih ni empirijskih analiza.
Klasična neuzvraćena ljubav, kako je poznata, uključuje situaciju u kojoj jedna osoba strastveno voli no objekt ljubavi ne uzvraća jednakom mjerom. Uvijek je u pitanju intenzivna žudnja za intimnošću, neodoljiva kognitivna opsesija prema objektu ljubavi i produžen period patnje uzrokovan odbacivanjem i ljubomorom. Pokretačka sila nije seksualno zadovoljenje nego potreba za jednakomjernim romantičnim interesom i odanošću.
Postoji i drugi tip neuzvraćene ljubavi koja uključuje drugačiju dinamiku. Uglavnom je riječ o ženama koje ‘vole previše’. Iako ovo iskustvo nije isključivo rezervirano za ženski spol daleko je rasprostranjenije baš kod žena. Ovaj tip žena neprestano traži nesretne veze s muškarcima koji su čudljivi, loše naravi, neosjećajni ili čak zlostavljači. Zanimljivo ali u slučaju da se muškarac reformira i počne pokazivati ljubav i nježnost žena ga može ostaviti i potražiti novu destruktivnu vezu. Očito je, ove žene ne zanima recipročnost osjećaja.
Zašto? Stručnjaci smatraju da ove žene namjerno traže bezosjećajne i destruktivne osobe jer ih je iznimno negativno iskustvo iz djetinjstva učinilo neprikladnim za bilo kakvu pravu intimnost. Najčešće su odrasle u obiteljima kod kojih je bar jedan roditelj pokazivao znakove nasilja, bezosjećajnosti ili alkoholizma. Ove žene možda žele ponovno proživljavati istu situaciju kako bi sad mogle popraviti što god da je bilo krivo tijekom njihovog odrastanja i zaraditi ljubav koja im je bila uskraćena. Još jedna sila koja ih pokreće je potreba da ih netko treba, a koja im daje osjećaj samopoštovanja. Iz tog razloga preferiraju 'nejednak jaram' u kojem igraju ulogu spremnog mučenika.
Cilj osobe koja mora biti potrebna nije jedinstvo kao u slučaju klasične neuzvraćene ljubavi već ispunjnje želje za potrebom, ma koliko nevrijedna i bolna veza u stvari jest.
Treća vrsta neuzvraćene ljubavi manje je intenzivna pa stoga i nosi naziv Blaže neuzvraćena ljubav. Nju karakterizira osjećaj percepcija da partner ne uzvraća ljubav u jednakoj mjeri. Možda se radi tek o krivoj percepciji ili je riječ o točnom portretu situacije. U svakom slučaju može doći do osjećaja nezadovoljstva i zabrinutosti. A čak i manji osjećaji nezadovoljstva mogu dovesti do raskida bračnih/ljubavnih veza i utjecati na cjelokupni život neke osobe.
Nažalost velika većina, onih u vezi ili onih koji za savršenom vezom tek tragaju, još nije naučilo što ljubav jest. Pokreću nas sebični interesi i prirodna potreba za osjećajem pripadanja no ono što od drugih zahtjevamo jest nesebično davanje - agape.
Članak je dio rada prof. dr. Paul T. P. Wong